Ručno rađeni rezanci imaju dugu povijest, poznati kao "Xumian" u dinastiji Tang. Izraz "ručno rađeni rezanci" prvi put se pojavio u knjizi *Yinshan Zhengyao* (Osnove prehrane i prehrane) koju je napisao Hu Sihui, dvorski liječnik tijekom Tianli ere dinastije Yuan (1328-1330). Knjiga opisuje metodu pripreme na sljedeći način: "Ručno izrađeni rezanci hrane sredinu i obnavljaju qi. Jedan ovčji but, šest mačića ručno izrađenih rezanaca, pola mačića gljiva, pet jaja prženih u kolačiće, jedna unca ukiseljenog đumbira i jedna unca vodenog kestena. Gore navedene sastojke začinite čistom juhom, paprom, solju i octom."
Tijekom dinastija Ming i Qing, ručno izrađeni rezanci bili su široko popularni, što je dovelo do formiranja brojnih osebujnih lokalnih proizvodnih područja i tradicija: Wuqi rezanci iz pokrajine Shaanxi imali su povijest dugu 400 godina od kasnih Ming i ranih Qing dinastija; Zhongjiang rezanci iz pokrajine Sichuan dobili su čast da budu "carski rezanci" za vrijeme dinastije Ming, postavši počast carskom dvoru; šuplji ručno rađeni rezanci iz okruga Chengxian u pokrajini Gansu potječu iz dinastije Ming, procvjetali su u kasnoj dinastiji Qing i imaju povijest dužu od 600 godina; ručno rađeni rezanci iz sela Shixia u pokrajini Shaanxi imaju povijest dužu od 600 godina; šuplji ručno rađeni rezanci iz sela Wubao u pokrajini Zigong potječu iz kasnih Ming i ranih Qing dinastija i imaju povijest dužu od 400 godina; tehnika izrade-rezanaca u selu Shibu u pokrajini Jiangxi nastala je tijekom razdoblja Xianfeng dinastije Qing i ima povijest dužu od 160 godina; a povijest ručno rađenih rezanaca iz sela Ertu u okrugu Lixian u pokrajini Gansu može se pratiti do rane dinastije Qing, prije više od 100 godina.
Od modernog doba, umjetnost izrade ručno rađenih rezanaca navedena je kao važna tradicionalna rukotvorina i uključena je u popise nematerijalne kulturne baštine na različitim razinama, kao što su Wubu ručno rađeni šuplji rezanci u Shaanxiju (uvršteni na popis nematerijalne kulturne baštine provincije Shaanxi 2011.), Zhongjiang ručno rađeni rezanci u Sichuanu (uvršteni na popis provincije Sichuan nematerijalna kulturna baština 2007.), Jinzhai ručno rađeni rezanci u Anhuiju (uvršteni na popis nematerijalne kulturne baštine općine Lu'an 2020.), tehnike izrade Shibu rezanaca u Jiangxiju (uvršteni na popis nematerijalne kulturne baštine općine Nanchang 2019. i unapređeni na razinu pokrajine 2025.) i ručno rađeni rezanci u selu Ertu u okrugu Lixian, Gansu (nematerijalna kulturna baština-na razini okruga Lixian). U međuvremenu, industrija ručno rađenih rezanaca postigla je-industrijalizirani razvoj temeljen na e-trgovini-uspostavom zadruga, standardiziranih proizvodnih radionica, uvođenjem automatiziranih proizvodnih linija, izgradnjom robne marke i upotrebom platformi za prijenos uživo e-trgovine za proširenje prodajnih kanala. Na primjer, Jinzhai ručno rađeni rezanci u pokrajini Anhui postižu dnevnu prodaju tisuća narudžbi putem e-trgovine; Okrug Wubu u provinciji Shaanxi gradi moderan industrijski park za promicanje industrijske nadogradnje; Grad Sanbao u okrugu Minle, pokrajina Gansu, usvaja model "partijske podružnice + gospodarske kooperativne organizacije + poljoprivrednika" za razvoj industrije ručno rađenih rezanaca, s godišnjom prodajom od 5 milijuna juana; Ukupna proizvodnja okruga Wubu dosegla je 7000 tona 2023. godine; i okrug Kang u Longnanu, pokrajini Gansu, lansirali su nove proizvode kao što su ručno rađeni rezanci Tianma i ručno rađeni rezanci yam, koji se prodaju u više provincija putem platformi za e-trgovinu.